Da li nam to dolaze
Svi nasi pali u pustinji
Na ovoj izvjestacenoj i metalnoj vrucini,
Iz koje se osjeca budjenje
Volje, snage i ponosa ?
Pozivam za svjedoke ove davno pale
Koji su zivjeli ljubav, bitke i nadanja,
I suze izlivene nad tijelima nepoznatih.
Onih, koji su davno pali
Da nikada vise sa neba
Ne padne tama,
Smrt skrivena pod plastom nedodirljivog.
Da li smo sada od sviju napusteni
Mi, koji nemamo nista drugo
Osim pogleda prikovanih za brojne nisane
I roditelje koji su danas zanijemili,
Koji nas poducavaju da se cuvamo slatkorjecivih
Iz cijih usta se izlijevaju samo med i molitve
A ta ista usta izdaju naredbe
Da sijecu i glave i tijela.
Ovi hladni nisani
Bi morali biti podnozje
I cvrsti temelji,
I moraju jos dugo slusati nase korake
I biti ono sto ova zemlja vise ne moze biti :
Plodna polja sa kojih ce nicati i daleko se cuti
Snaga koju donosi mir.

Nicolas Kurtovitch 26 mars 2003